A danas, ovo čekanje je osuda.
Kao i biti živ još mnogo dana.
Isključila sam telefon.
Pohranila ga u tašnu.
Povukla šnir.
Nije to dovoljno.
Dok on mrtvuje
Držim skupljene dlanove
I kao da u njima skupljam
Sve dane i noći.
Čekala sam dugo,
Ali kurva je taj Trenutak jedan!
Uključila sam ga.
Bio je i dalje mrtav,
Sem za pogrešan glas.
S Njim su stvari stajale tako.
Naopako.
Kako je dolazio
Tako je i odlazio.
Kad bi se vratio
Uvek bi bio drugačiji.
Kad bi otišao,
Uvek bi bio isti,
I u svom ćutanju
Ni jednog trenutka
Me ne bi ostavio na miru.
Te večeri
Na sred stola čučala je činija,
Prazna flaša meksičke tekile,
Kisela voda,
Piksla i pikavci,
Isečen limun na kolutove.
Sa tevea emisija o krokodilima.
„Mogao sam da te ubijem“, rekao mi je hladnokrvno.
„Hvala ti lafe“, odgovorila sam mu.
Onda je zaplakao.
Gutala sam knedle da i ja ne provalim.
„Mogao sam da te zadavim.“, čuješ li me?
„U svakom slučaju, hvala ti lafe.“
Odgegala sam u sobu i legla.
I on je došao potom,
Uvukao se u ćebe i zaspao.
Zaspala sam i ja.
Ujutru smo ćutali.
Gutali kiflice i jogurt.
Onda smo kurvinski progovorili.
„Promešao sam ti kafu.“
„Hoćeš li da baciš smeće dok ja operem suđe?“
„Jel ti hladno?„
Ali, ono što bi jedno drugome jednom rekli
Trgalo je,
Ne samo naše,
Već sve jezike sveta.
U tom ćutanju,
Mislila bi tad o ženama
I muškarcima.
Mislila bi o tome kako
I jedni i drugi igraju sebično.
I kako pišaju jedni na druge.
I kako u svemu tome
Legitimno traže dodir i vernost.
I da. Nije on bio veran.
Možda jeste na delu,
Ali u duši ne.
I kako to već biva,
Braneći svoju nevernost,
Nazivao me kurvom.
A ja, prelepa kurva,
Gledala sam obazrivo pod svoju suknju.
I palila se
Sama na sebe.
Zato valjda i jesam kurva.
Bog me blagoslovio.
... Depeche Mode ... World In My Eyes ...
